Kome Zvone zvoni
Dio prvi: feedback, eksperiment i Amerika

Dobro, nisam više baš tako mali, ni godinama ni obujmom, ali često uzdahnem od zavisti kad pogledam kako neke stvari (bar naizgled) funkcioniraju "vani". Na primjer, feedback.

Feedback je važna stvar jer svatko voli znati da ne radi, ne stvara, u vakuumu. Neki ljudi (muzičari ili kazališni glumci, na primjer) imaju direktan uvid u to voli li ih publika ili ne voli, dok se drugi moraju zadovoljiti posrednim pokazateljima poput broja prodanih ulaznica ili primjeraka, poput lijepih riječi koje čuju od svojih urednika ili tu i tamo kojeg kritičara. A domaći stripaši? Domaći stripaši skoro nikad ne dobijaju pisma ili ne čuju od ljudi koji ih čitaju, oni crtaju i pišu i crnče bez ideje o tome da li ih itko uopće prati ili ih u časopisu održava samo urednička milostinja i/ili inercija. A tek ja...

"A, tu smo!" čujem vas kako se osmjehujete samozadovoljno. "Quintal kuka!"

Kukam, nego što. I imam pravo na to. Radim ove kolumne jer me Zvone zamolio (i jer je teško žabu u vodu natjerati), bez ikakve naknade, u nadi da unutra izložene informacije mogu i hoće nekome koristiti, da će mišljenja nekoga barem rasrditi i natjerati da misli po svome pa da će se taj netko možda i javiti, makar da mi kaže da sam kreten. I to bi bio feedback! Odgovorio bih mu odmah, još bih i prepisku preoblikovao u tekst i eto nam instant kolumne za tekući mjesec i to o temi koju nisam sam izvukao iz rukava nego je tu jer bar još nekoga zanima.

Ali ne. Ni retka. U skoro jedanaest mjeseci niti pisma.

Lažem. Dva.

Drugo je bilo od frendice kojoj sam kukao kako mi nitko ne piše pa je otišla na stranicu i poslala mi crticu da me razveseli. Razveselila me jest, ali ni ona nije ništa pitala. A prvo je pismo bilo od Zvone.

Taj je Zvone čudo jedno. Njegovo je ponašanje krajnje netipčno za hrvatskog fana. Tipičan će vam se hrvatski fan zadovoljiti konzumacijom i točka (treba napomenuti da smo i njemu svi itekako zahvalni, bez njegovih vjernih posjeta kiosku ne bi bilo ni ovoliko stripova koliko ih ima). Hrvatski fan nije poput američkih ili japanskih ili tamo nekih da organizira konvencije, izdaje fanzine (kod nas fanzin podrazumijeva fotokopiranu strip-reviju, izvorno je fanzin bio o stripovima) ili korespondira sa svojim najdražim ili najmržim autorima. Ne, hrvatski fan kupi što ima, čita što nađe i trpi u tišini sve što na njega svale. Osim tu i tamo pokojega: Vjeke Đaniša koji izgubi valjda godinu života po svakom Kvadratu, Zlatka Stanzera koji se potrgao oko beskonačnih priredbi i promocija stripa po knjižnicama i Zvone.

Taj je Zvone, rekao sam već, čudo jedno. Nakon što smo instalirali mogućnost da čitalac kolumne samo škljocne mišem i pošalje mi pismo, Zvone je i sam poslao jedno. I to ne tek utješno već i inteligentno i puno zanimljivih pitanja. Čudo jedno, taj Zvone. Iznimka. Endemski primjerak.

I sad je na meni da budem pametan koliko mogu i odgovorim na pitanja. Zvone je prvo upitao:

1. Što je eksperiment u stripu? Uspješni primjeri iz svijeta?

Ne znam koliko je to važno ili ne, ali ovo je Zvonino pitanje proizašlo, vjerujem, iz naše male prepiske o Variete Radikaleu, mladoj (je l' i vama ovaj pridjev ponekad zvuči pejorativno?) hrvatskoj strip grupi s nekoliko manifesta i nekoliko fanzina iza sebe, podržavanoj od Zime i trenutačno u hibernaciji. VR-ovci rade stripove koji su ponekad amaterski, a ponekad dobro nacrtani, ali koji se svi na neki način poigravaju blo formom, bilo žanrom, bilo standardima i kalupima onoga što znamo kao strip. Zvoni se, ako se ne varam, nisu svidjeli, a ja ih uglavnom ne razumijem pa se uvijek pomalo libim javno ih komentirati jer su me skloni pogrešno interpretirati.

Eksperiment, dakle.

Kako moji ukuse trče k tradicionalnom stripu, možda bih se trebao izmaknuti ovom pitanju, ali bi to bilo nepošteno i prema Zvoni i prema tradicionalnom stripu. Jer, konačno, sâm je strip jednom bio eksperiment. Kada je Rodolphe Töpffer (Švicarac i trenutačno najstarija strip-faca oko koje se većina historičara slaže da je radila stripove) 1827. počeo svoje pričice raditi spojem teksta i crteža, to je bio itekakav eksperiment. Eksperimentirali su i svi ostali pioniri, od Wilhelma Buscha i Christophea do Outcalta, McCaya i Herrimana; eksperimentiralo se i sa serijalizacijom i s realističkim stripom i sa svescima u stripu i sa superherojima i s undergroundom i s Udruženim Humanoidima, Novim Kvadratom i mnogo čime još. Svaki pomak na početku je bio eksperiment, svatko tko je htio nešto reći na drukčiji način, iskušavao je strpljenje čitalaca, kockao se na njihovu dobrohotnost.

Naravno, neki su stripovi svjesno bili eksperimentalniji od drugih, i pretpostavljam da je to ono što me Zvone pita. Magazin "Raw" Arta Spiegelmana tako je ohrabrivao eksperimente svake vrste, ne da bi ih nametnuo kao vladajuću formu već radi užitka kojeg je Art nalazio u različitosti. Takvi eksperimenti (forme i sadržaja) nisu uhvatili korijena izvan uskih krugova, ali su, poput različitih likovnih i glazbenih eksperimentalnih smjerova, uredno istražili čitav niz slijepih ulica i obilježili ih kao takve da drugi u njih ne zalutaju. Konačno, i sam je Spiegelman u svom magnum opusu "Mausu" odustao od eksperimenta i ispripovijedao ga najklasičnijim mogućim pristupom.

Ono što, vjerojatno, ovdje želim reći jest otprilike da (a) eksperiment nije loša stvar sam po sebi, makar i zbog toga što nam definitivno potvrdi da nekim smjerovima ne valja (ili ne valja još?) ići; (b) da uspješan eksperiment prestaje biti eksperimentom i postaje normom napretka; (c) da me baš bocka da vidim što škvadra oko OuBaPo radi na eksperimentima forme - zvuče kao da su norma više no sljepak i (d) da se u principu slažem da je Variete Radikale više slijepa ulica no norma napretka, ali ne želim to glasno reći da ne ispadnem glup ako budućnost pokaže suprotno. Ljukava ljisica, taj Kvintalj.

Pita zatim Zvone:

2. Kako se probiti u svijetu američkog (Ameri ga distribuiraju) stripa? Na koja vrata zakucati, gdje, kada i koji način kucanja primjeniti?

Pa, kakvo je stanje sada tamo, mislim da je gotovo plodonosnije probijati zidove glavom no svoj put na to tržište. Isto tako, vrlo ne ohrabrujem iluzije o receptu. Tko god da je uspio napraviti nešto, napravio je to na svoj način. Drugim rječima, autor koji se želi probiti morao bi...

...imati pojma kamo ide. Treba li se toplo obući ili ne, da li uzeti čuturicu. Američki strip ima svoje ritmove, standarde, navike, mode i trendove. Ako ste čitali Spajdija prije dvadeset godina u Eks Almanahu, ne znači da pojma imate u što se upuštate. Ako ste čitali najsvježiju robu, još uvijek u najboljem slučaju imate uvid tek u ono što je neki urednik prije godine dana mislio da će se prodavati. Budite u toku, ali mislite svojom glavom.

... znati svoje mogućnosti. To što ste talentirani, nije nikakav faktor. Pomaže, ali ako ste spori i/ili ne znate procijeniti vrijeme koje vam je potrebno za određen posao, niste nikome interesantni. Stripovi su periodika i rokovi su presudna stvar. Ako crtate osam stranica mjesečno, ne varate nikoga osim sebe kad se javljate na posao za mjesečni svezak.

...imati strpljenja. Jedan dobar posao ne znači da će sve ići glatko. Može biti kriza, lošiji crtač može biti bolji prijatelj s urednikom od vas, netko može ući kroz vrata baš u trenutko kad se posao dijeli... Živjeti u Americi više nije presudno kao nekada (hej, nekad poslove nije dobijao nitko izvan New Yorka!), ali biti u kontaktu je ključna stvar. I ne odbijati poslove, ako baš ne morate. I ne prihvaćati ih više no što ih možete obaviti.

...biti dobar. Pomaže, rekli smo. Znam da je svatko dobar u svojoj glavi, ali biti dovoljno dobar ne znači biti bolji od najlošijeg crtača kojeg ste vidjeli objavljenog. Ovo nije top ljestvica kvalitete i on je možda pouzdaniji od vas. Biti dobar za početnika znači pucati na sam vrh, tući se glavom o glavu s najboljima, natjerati svakoga da vas zamijeti, da vas se ne usudi ispustiti iz šaka. Nakon toga, treba ostati dobar, što je teže nego što zvuči.

... znati što hoće. Ako znate da teško surađujete i teško se prilagođavate tuđim idejama, nemojte ni gubiti vrijeme na najamni rad. Krenite s vlastitim projektom, zagrizite metak pa što bude. Ako niste produktivni, pokušajte plasirati kraće stvari u antologije. Ako ste radoholičar ili vas ništa u životu ne veseli koliko crtati, crtati, crtati, onda biste, bar za neko vrijeme, mogli naći posao u žrvnju industrije.

... imati posao u rezervi. Hej, novca nema toliko da se od jedne stranice živi godinu dana. Čak ni u Jamerici. Držite u rezervi nešto čime možete plaćati račune - barem roditelje, barem dok ne postanete zvijezda.

... ne zavaravati se. Vaš urednik vas ne voli, to mu je posao. Vaš izdavač vas ne voli, to mu je prihod. Vaši kolege i suradnici vas ne vole, boje se da ćete ih zavrnuti. Samo vaši čitaoci vas vole, zasad. Ali, hej, nitko nije rekao da je ovaj posao med i mlijeko. Kad vam bude najteže, sjetite se da ste to sami htjeli. Tako će vam biti još malo teže.

Rezime je da je hrvatskom stripašu najlakše uspjeti kod kuće: tri strane za fanzin i svatko te pamti godinama. Vani je svijet vukova i nije za mamine maze, umjetnike i slične. Opstaju samo oni koje vlastiti vuk goni dalje i više, oni koji ne mogu drukčije. Zavija li vaše srce?

Evo, pretjerao sam s dužinom kolumne. Drugi dio ovog teksta slijedi u idućoj kolumni.

Pišite Cecileu Q.

Copyright Cecile Quintal, 1997. Svatko tko nedozvoljeno umnoži, mora Zvoni platiti pizzu negdje gdje konobarica ima mali nos. Ako imate pitanja, prijedloga ili pritužbi, pišite mi!